Građanin BiH kad čuje da je MMF protiv ukidanja trošarina na gorivo, smanjenja PDV-a i nižih cijena struje: Odjebite od nas reptilčine!

Bosanskohercegovačke vlasti se kao da su Djed mraz nešto „razdavale“ ovih dana i mjeseci, pa tako „ćuknuli“ po sto maraka svakom nezaposlenom, u nekim županijama kao što je Zapadnohercegovačka za svako treće dijete daju po 500 KM, izglasali ukidanje trošarina na gorivo, doduše samo na nekoliko mjeseci, (uzimaju oni i sebi, ne treba zaboraviti da su povećali plaće i po tisuću maraka i da su uposlenima u državnim institucijama dali po tisuću maraka pomoći zbog inflacije), ali sve to kao da nekako mrko gleda MMF – Međunarodni monetarni fond.

Pa je tako danas na bh. portalima objavljen intervjuu u kojem stoji da je „MMF protiv ukidanja trošarina na gorivo, smanjenja PDV-a i nižih cijena struje“. Citira se u ovom intervjuu rezidentnog predstavnika MMF-a za BiH Andrewa Jewella koji je istaknuo u intervjuu za Bloomberg Adria kako je ova institucija protiv svih ovih davanja.

Pa tako Jewell kaže kako su cijene goriva danas puno niže, a i inflacija bilježi trend pada nego prošle godine, pa u MMF-u ne smatraju da je privremeno ukidanje trošarina opravdano, a sudeći po intervjuu, ne sviđa se MMF-ovcima niti što je u BiH struja jeftina.

Trebalo bi to poskupiti. Jewell tako kaže da „on smatra da je, iako su i građani i poduzeća u BiH imali koristi od nižih cijena električne energije, ta politika ipak i skupa i neodrživa“.

I kad tako to čita prosječni građanin BiH, a znamo da među njima ima dosta onih koji misle da u MMF-u žive samo reptili koji po čitave dane planiraju kako uspostaviti novi svjetski poredak, dođe mu da kaže; „pa majku ti j… eMeMeFastičnu! Šta hoće taj MMF, da nam ukine jeftinu struju, da nam digne trošarine, kao da nam život ionako nije težak.“

I onda se postavlja pitanje što je zaista funkcija MMF-a i zašto je on tako bitan i odakle mu moć da diktira malim državama koje mjere treba uvoditi, a koje ne treba.

Pojednostavljeno rečeno, MMF dijeli pare državama, a siromašne države stalno trebaju pare, trebaju im pare za isplatit mirovine, trebaju im pare za isplatit plaće državnim službenicima, trebaju im pare za infrastrukturne projekte, za gradnju autoputeva, škola, bolnica…

Može država pozajmljivati i pare od privatnih banki, ali je to skuplje, a isto kao što svakom prosječnom građaninu valjaju banke jer ne može baš svatko bez kredita kupiti auto ili opremiti stan ili poslati dijete na fakultet, tako i državi valja MMF – kada „zafali“ MMF uskoči i posuđuje pare i to po puno povoljnijim uvjetima nego komercijalne banke. Međutim, kada MMF daje pare, on postavlja i uvjete.

MMF će tako jadnim državama poput BiH dati silne milijune, ali zauzvrat traži razne reforme i štednju jer MMF želi da država postane stabilna i da može vraćati kredite, pa mu se ne sviđa kada država poput pijanog milijunaša krene dijeliti pare. Ne sviđa se zato MMF-u kada bh. političari izglasaju razne populističke mjere jer, narodski rečeno, MMF se boji da bi BiH mogla bankrotirati pa tko će im onda vratiti posuđene milijune.

Inače, MMF je ijedno baš lijepo zamišljen projekt, sudeći po brojnim ekonomskim teoretičarima, cilj mu je uspostaviti globalno blagostanje, on daje milijune maraka siromašnim propalim državama i tjera ih da provode razne reforme, a cilj mu je da sve države postanu uređene kao što je npr. Njemačka ili Švicarska.  Međutim, u praksi je često MMF omražen u nerazvijenim zemljama, a razlog je upravo taj što MMF često traži bolne reforme i ukidanja raznih socijalnih davanja.  Tako je bilo i u Bosni i Hercegovini, gdje su 2018. godinu obilježili prosvjedi branitelja, zaustavljali su bivši vojnici Armije BiH i HVO-a tada promet na autoputevima, tukli su se s policijom, a iako se u jednom trenu čak pisalo kako su bh. vlasti spremne na donošenje zakona i ustupaka braniteljima, MMF se tada tome usprotivio. Slično se usprotivio i 2009. kada su masovni prosvjedi razvojačenih branitelja privremeno odgodili postizanje stand-by aranžmana BiH s MMF-om, a tada je Bosni i Hercegovini prijetio financijski kolaps, nije bilo novaca za mirovine, a MMF je obećao dati potrebne milijune, ali pod uvjetom da se, među ostalim, navodno ukinu i naknade za nezaposlene razvojačene branitelje i njihove obitelji. „U MMF-u smatraju da zdrav i sposoban čovjek ne treba socijalnu pomoć nego posao“, izjavio je te 2009. godine Zahid Crnkić, tadašnji federalni ministar za pitanja branitelja.

I tako dolazi do paradoksa, MMF ima lijepe ideje, bilo bi lijepo u BiH da se smanje plaće državnim službenicima, pa da svi krenu u privatne biznise i da više ljudi ne maštaju da se uhljebe, ali kada MMF nastoji natjerati državu da smanji svoj davanja, često dolazi do problema, zaprijete socijalni nemiri, a slično je bilo u Tunisu kada se upravo MMF često spominjao kao jedan od okidača Arapskog proljeća.

Često se spominjalo da su okidač za nemire u Tunisu koji su pokrenuli čitavo Arapsko proljeće bili povećanje poreza i životnih troškova nakon što je MMF preporučio mjere štednje za smanjenje deficita, a kada se pogledaju ishodi ovog velikog kretanja naroda, vidljivo je da je izgubljeno puno života u prosvjedima, ali da nisu donesene željene promjene.

Profesor Anđelko Milardović s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu je tako 2020. godine rekao da se posljedice Arapskog proljeća i danas vide u Europi, prvenstveno kroz migrantsku krizu za koju je tvrdio da ista duboke korijene ima, među ostalim, i u Arapskom proljeću, te je upozoravao kako ovo treba biti upozorenje da stvari treba rješavati tamo gdje se problemi događaju, ali na način da je pomoć prihvatljiva onima koji je trebaju, poput ekonomske pomoći, a ne na način pokušaja promjene identiteta.

„Svako nasilje glede promjene identiteta izaziva otpor i novo nasilje“, govorio je Milardović, a to postavlja i pitanje je li moguće kroz MMF-ove reforme prekrojiti čitav svijet po mjeri Zapada, je li moguće prekrojiti BiH da iz države u kojoj je „državni posao“ još uvijek pojam uspjeha postane nešto nalik na zapadne ekonomije.

Zanimljiv uvid je 2018. dao Vjekoslav Domljan, profesor sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu koji je rekao; „Gdje je Međunarodni monetarni fond (MMF) prisutan, kao što je u Bosni i Hercegovini već 18 godina, tu nema stranih firmi i stranih ulaganja, a bh. političari se raduju MMF-ovim kreditima jer ih oni troše, a građani vraćaju, između ostalog“.

Ovaj izuzetni poznavatelj ekonomskih prilika je tada istaknuo kako nazoičnost MMF-a znači nesigurnost, visok sistemski rizik zemlje koji banke ugrađuju u veću kamatnu stopu za građane i firme.

„Za razliku od poslodavca ili građanina koji izlazi zabrinut iz banke kad dobije kredit, bh. političar se raduje kreditu MMF-a iz prostog razloga što će da ga troši dok će neko drugi da ga vraća“, rekao je tada Domljan.


Objavljeno

u

autor/ica

Oznake:

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)